Ne znam kome mogu zahvaliti što sam živio s ovim junacima, Bogu, providnosti ili pukom slučaju?
Kako bilo, neizrecivo sam sretan što su ovi dragi likovi obilježili moj život.
Ushićen sam što smo gazili istu balkansku zemljicu.
Sada oni leze pod tom istom, svojom zemljicom za koju su se tako borili, mada su je razlicito zvali, a ja hodam zahvaljujuci njima tudjom, Americkom.
Ne znam da li je iko od njih u raju, ali znam da su od moga, a i vašega života ovi ljudi
napravili raj u pravom smislu te riječi.

Suncem su nas obasjali

Uočite samo taj pogled pružen u daljinu. Pod tom kapom kriju se zamisli o jednom boljem svijetu. Svijetu u kojem će se svaki otok zvati Goli; svijetu u kojem će manekenke davati i starijim generacijama. Osmotrite samo taj titraj osmjeha na njegovom licu.
Da, to je on, najveći sin naših naroda i narodnosti.
Mama, tata, Tito - tako smo običavali pisati u prvom osnovne.
Nek' mu je vječna slava. Stvarno je lijepo zadužio ovaj naš navijek mirni i druželjubivi kutak svijeta.


Što reći, on je brat, drug i vođa. Njegovo čelo naborano je od brige za malog čovjeka.
Njegova misao svijetli. Ni cvet nije zgažen od kako ga imamo među nama.
I nitko ne sme da nas bije, a to je jako važno.
Pa te oči, providne i dragocjene, jednog humanista iz srca Srbije.
Slobodane vođo, progovori, reci nam što da činimo.
Dal da ti pjevamo u čast, jer to si, ako je itko, ti zaslužio.
Ne pomisli da ćemo povjerovati bjelosvjetskim centrima moći, koji lažu, panjkaju i dezavuišu.
Tvoj lik i djelo još dugo neće izblijediti. Slobodane, brate, zauvijek ćemo imati Srebrenicu.
A to je tvojih ruku djelo.

Pratio si modne trendove najvećeg sina naših naroda i narodnosti.
Već po tome može se zaključiti da si uvijek bio otvorena srca, ljudski spreman primiti novu,
ali i staru ideju.
Oče domovine, patimo od kad si otišao na skijanje u Zakopane.
Vrati se pa opet rikni, hrvatski lave. Uveseli nas još jednom.
Uvijek ćemo nositi u srcu tvoj topao pogled, pamtiti tvoju riječ i cijeniti tekovine
revolucije koju si tako pregalački iznio na svojim plećima.
Pamtit ćemo tvoj lik, podići ćemo ti spomenik.
Jer, nemali broj nas nikad neće zaboraviti da si, zajedno s bratom Slobodanom, u susjednoj Bosni i Hercegovini kreirao takvu slogu i bratstvo kakvo se ne pamti još od otomanske imperije.