Jedno
od najinteresantnijih
znimanja za Bosance
i Hercegovce ovdje
u Detroitu,
a vjerovatno
i u cijeloj Americi
jeste vozac(sofer).Dosta
mojih prijatelja
i poznanika se
bavi tim poslom,
a
obzirom da sam
i ja bio ukljucen
prije rata kao
rukovodilac cesto
razmisljam o tom
poslu i tim ljudima.tako
se sjetih jednog
segmenta ondasnjeg
soferskog zivota,a
to je kamiondzijska
muzika.
Ranih sedamdesetih,
kad su cuda moderne
tehnologije podrazumijevala
rotirajuce bubnjeve
za tombolu, presijavajuce
disko-kugle i crno-bijele
televizore, na
svim regionalnim
putevima
SFRJ postojale
su kamiondzijske
kafane-odmorista.
U kafanama se
moglo dobiti toplo
corbasto jelo,
na meniju je bio
i rostilj, cesto
riba i divljac,
a jednobraznost
enterijera u vidu
kockastih stolnjaka
na klimavim hastalima
razbijao je u
dnu
prostorije postavljeni
dzuboks, u koji
se ubacivao novcic
od pedeset para
ne bi li
zapocela
birana pjesma.
Singl-ploce su
bile podijeljene
u nekoliko grupa,
obiljezenih slovima
(uz oznaku 1 ili
2 pored slova,
za avers i revers
stranu), klasifikovanih
po zanru ili licnom
afinitetu vlasnika.
Dzuboks je sadrzavao
nezaobilazne hitove
engleskog i italijanskog
govornog podrucja,
poput Tom Jonesa
ili Englebert Humperdincka,
Milve ili Celentana,
zatim bisere sa
aktuelnih
festivala
u Splitu, Beogradu
ili Zagrebu, no,
daleko su najtrazeniji
bili vinili old
school narodnjaka
- Lepa Lukic, Silvana,
Meho Puzic, Nedeljko
Bilkic...
E, a
kad bi maligani
ucinili svoje,
i vozaci otposlali
na pocinak parkinga
svoje drumske krstarice,
pocinjao bi sou-program.
Konobarice bi u
sirem luku izvodile
slalom izmedju
veselih gostiju,
a gazda revnosnije
upisivao recke
za slomljene case.
Znalo se - krecu
pjesme iz posebne, "H" grupe.
Muske pjesme.
Krenulo
bi singlicom "Cajka
iz Novoga Sada" Svetlane
Miljus, a junaci
u koznim jaknama
sa krznom bi trljali
brkove uz stihove "didu
lidu / jedna zena
peca ribu / upecala
dva sarana / digla
glavu do tavana
/ upecala stuku,
debelu ko ruku"...
Lascivni tekst
golicao je mastu
brkajlija, a jos
kad bi ista pjevacica
(blajhana plavusa
sa jakim nogama,
naravno) izvijala
numeru "Paznja
soferima",
planeta bi prestala
da se vrti.
Na
red bi dolazio
kafanski evergreen
Ivice Damjanovica "Cico,
Cico" u izvodjenju
bogate
oblinama
Merse "Meri" Miljkovic
- "Dodji Cico
dole do livade
/ pa da vidią Cico
sto Ciganke rade..." (numera
koju je mnogo docnije
prepjevala Sneki
Babic)
"Meri" Miljkovic
je bila ikona "kamiondzijske" muzike
(u rangu Mice Trofrtaljke
Ostojic),
a njene
su singlice bile
medju najtrazenijim.
Poseban biser Mersinog
repertoara bila
je "Vero,
Vero, Veronika",
song sto je zapocinjao
pijanim
glasom
gosta (Milana Srdoca,
rekao bih) u kafani
u kojoj nastupa "nova
pevaljka Vera",
da bi se potom
preslo u urnebesni
ritam pocrtavan "dugmetarom" i
stihove "ko
sa Verom nije bio
/ taj se nije izlecio
/ Vero, Vero, Veronika
/ Ti si moja harmonika
(Dal' se secas
moga lika)".