Pocetkom
sedamdesetih zbila
se na trzistu prva
velika ekspanzija
licencnih proizvoda.
Pojavio se Eurokrem, talijanska
licenca, jugoslavenska
proizvodnja, najprije
u cetvrtastim plasticnim
kutijicama od sedamdeset
pet grama, a onda
u casama, teglama
i sasvim malim
kutijicama uz koje
se dobijala i ona
plasticna kasicica,
kao za sladoled.
Polovina eurokrema
bila je smedja,
a polovina bijela;
smedja je, naravno,
bila ukusnija,
kao sto je svaka
cokolada uvijek
ukusnija od onoga
sto nije cokolada.
Po nacinu na koji
su djeca jela eurokrem
mogle su se zamijetiti
razlike u njihovim
individualnim psihologijama.
Jedni bi najprije
pojeli ono bijelo
da bi onda mogli
meraciti u smedjem,
a drugi bi prvo
pojeli smedje,
a tek onda su jeli
bijelo.
Desetak
godina kasnije
na trzistu su se
pojavili uvozni
proizvodi Nutela
i Kinderlada, koji
su bili skroz smedji,
pa je tako prica
o psihologijama
postala izlisna.
Majke su u pocetku
eurokrem dozivljavale
kao nesto luksuzno
i - naravno - nezdravo.
Bio im je skup,
premda nije bio
skuplji od marmelade
i dzema, koji su,
sto je bilo samorazumljivo,
smatrani neusporedivo
zdravijim za rast
i razvoj djeteta
od eurokrema. Trebat
ce proci citavo
jedno desetljece
da bi se napokon
izgubile te predrasude
i da bi ista prava
kao pekmez od sljiva
zavrijedili eurokrem
i srodni proizvodi
koji su u nase
krajeve dosli nakon
njega. Do tog cemo
se vremena silno
napatiti i potrositi
zivaca na roditeljske
tvrdoglavosti.
Eurokrem je bio
jedan od simbola
nase borbe, premda
nismo niti primijetili
kada je pocetkom
osamdesetih tiho
nestao s trzista.
U isto vrijeme
kad i eurokrem
u prodaji su se
pojavili i prvi
licencni prasci
za pranje rublja.
Na mjesto plavog
radiona, jedinog
deterdzenta iz
mladosti nasih
roditelja, dosli
su novi proizvodi
cudnih imena i
fino dizajniranih
logotipa koji su,
ako bi covjek povjerovao
reklamama, prali
sve sto se moglo
uprljati i mirisali
nekim egzoticnim
mirisima tropskih
zemalja o kojima
nista nismo znali
osim da su zajedno
s nama u pokretu
nesvrstanih. Najdalje
je otisla Soda
So iz Tuzle koja
je po talijanskoj
licenci pocela
proizvoditi deterdzent
AVA i na televizijskim
reklamama reklamirati
ga na stranom jeziku.
Spiker je suvereno
deklamirao: "Everamente
bianco. Certificato
di kvalitati Miralanza".
Nene, snase, hamse,
vikleruse, gospodje
i ostale su diljem
zemlje Bosne razrogacenih
ociju i poluotvorenih
usta gledale televizijsku
reklamu i nisu
se zivom cudu mogle
nacuditi. AVA je
prala sve i govorila
iskljucivo strane
jezike.
Bilo je to vrijeme
kada su se deter
dzenti pakirali
u platnene vrece
od po tri kilograma.
Nakon sto bi se
deterdzent potrosio,
domacica bi rasparala
vrecu i tako je
nastajala kuhinjska
krpa. Po najpoznatijem
domacem deterdzentu,
Faks Helizimu,
kuhinjske krpe
zvale su se faks
krpe.
Zbog ustede
u repromaterijalu
deterdzent se kasnije
poceo pakirati
u najlonske kese,
ali su faks krpe
u domacinstvima
ostajale godinama,
a mozda ih se jos
uvijek moze i danas
naci. Valjalo bi
baciti pogled prema
komsijskim balkonima
u vrijeme susenja
kuhinjskih
krpa
i provjeriti vidi
li se jos uvijek
na nekoj natpis
Faks Helizim, AVA
ili Nord.
Od tog vremena
bosanskim je domacicama
nezamislivo kupovati
kuhinjske krpe.
Dobijali smo ih
besplatno, pa kako
cemo ih onda danas
kupovati? Umjesto
kupovnih kuhinjskih
krpa koriste se
razni prirucni
komadi platna,
sto je zapravo
povijesni dug prema
vremenu kada su
se deterdzenti
prodavali u krpenim
vrecama.
Licencno doba trajalo
je do sredine osamdesetih
i do prvih velikih
liberalizacija uvoza.
Licence su se tada
gasile jedna za drugom,
a nase su samoposluge
pocele liciti na
samoposluge u bilo
kojem europskom gradu.
Pojavili su se cudni
proizvodi za koje
nitko ne zna cemu
sluze, a svijet deterdzenata
se razlozio i raslojio
na desetine specijalnih
praskova i tekucina,
na omeksivace vune,
osvjezivace boja
i cudotvorne deterdzente
koji peru samo mrlje
od cokolade
i one
druge koji peru samo
mrlje od krvi.
Umjesto
jednog Faks Helizima
koji je prao sve,
prosjecnom je domacinstvu
vec
trebalo
deset raznih
proizvoda, a
pranje vesa postalo
je visokocijenjenim
umijecem, umijecem
dobrog izbora
u samoposluzi.
