Kada netko spomene nekoga Aliju, valja se sjetiti onoga Alije, bosanskog rudara Alije Sirotanovica, cije je lice obiljezilo sav jugoslavenski komunizam, a da se nikada nikome nije ni zamjerilo, ni ogadilo.

On je bio taj nas radnik, iako smo ga upamtili samo kao starca i penzionera jer smo premladi da se sjecamo vremena u kojima je u radu bio skriven smisao napretka i u kojima se u komunizam vjerovalo na nacin na koji se u casovima srece i zanosa vjeruje u besmrtnost duse. Dan kada je inflacija iz nasih zivota istjerala lice Alije Sirotanovica bio je dan kada je rijec proleterijat promijenila svoj smisao, a u nase zivote usle su grube sale na racun radnicke klase i radnika. Oni su bili dinosaurusi u procesu izumiranja i podsjetnik na vrijeme kada se nije odlazilo na skole i fakultete, nego se islo u rudnike i tvornice.
Otkako je Bosne i rudnika, nikad u jednom danu sitniji čovjek od Alije u jamu nije ušao i istog dana veće ime od Alijinog iz jame nije izašlo. Pobijedivši sa svojim komoratima Rusa Strahanova i postigavši tom prilikom svjetski rekord u iskopu uglja, Alija je Titi u vrijeme Rezolucije Informbiroa vratio samopouzdanje i dao veliki povod za kofrčenje pred ostatkom svijeta. Tito mu za to nije ostao dužan. Alija je tad mogao što nijedan rudar ni prije ni poslije neće moći. Jeste, ali da Alija nije dobri Bošnjo. Požalio se samo da mu je mala lopata a da mu je sve drugo potaman. Jedva pristao da mu naprave novu kuću i to u Trtorićima pored stare, jer Alinica ni po živu glavu nije htjela na drugo mjesto, a kamoli u grad. Zbog otpora koji je pružala humanom preseljenju sa sela u grad, Ranković i Đilas joj prijetili lišavanjem slobode, da bi na kraju ipak zatvorilo njih, što pokazuje da Alinici ne valja prijetiti
Imao je brcice, one koje bi neku budalu podsjetile na Hitlera a zapravo su to bili brcici koje je u Bosni tih godina imao skoro svaki penzionirani radnik ili rudar. Maleni, sijedi brcici kao jedini ukras na licima ljudi koji su izgradili zemlju. Oni su je toliko izgradili da je ni svi naredni ratovi nece srusiti, nego ce opet, kada ratovi dodju kraju, vecina onoga sto oko vidi ostati djelo ruku Alije Sirotanovica i njegovih bezimenih drugova
Alija Sirotanovic, covjek visestruko simbolicna, povijesna prezimena, zavrsio je svoj radni vijek i otisao u penziju, ali sto zbog prirode svog posla, cijene koje mu je platio a i zbog neke vise proleterske 'karme' nije zapravo dugo pozivio
A naš Ali

ja živio je u bjedi, njegovog imena nema ni u Općoj enciklopediji, a u njoj je maltene upisan svaki predsjednik općine i kućnog svjeta. .Takodjer nema niti jedna ulica,naselje niti bista koja bi podsjecala na Aliju Sirotanovica
Primjer Alije Sirotanovića trebao bi poslužiti kao pouka da ništa ne treba prihvaćati bez rezerve jer ćemo ostati kratkih rukava.

Njegov lik bio je otisnut na novcanici od 20.000 dinara iako su mnogi govorili da je na novcanici od 10 dinara na kojoj je lice
livca Arifa iz Zenice.
To vise i nije vazno. To uopce nije vazno. To nikada nije bilo vazno. Tamo, dolje pod zemljom lezi Alija Sirotanovic, lezi sva radnicka klasa naseg djecastva, leze oni, mrtvi, marljivi i hrabri, a crvi im nisu razjeli jos samo zuljeve i kosti. Ako ipak postoji neki raj, u njemu danas Alija Sirotanovic andjelima poklanja hiljadarke,a njima se oci pune suzama.

Domovina naša je rodila
Hiljade i hiljade junaka
Jedan od tih delija
To je moj komšija Avdija

Nije bio on niti bombaš
Nije bio on niti sportista
Sve što je imao od oružja
To su srce, ruke i lopata

Zemlja je bila srušena
Valjalo se dizati iz pepela
Radio je tada Avdija
K'o što radi deset armija

Jednog je dana, 23. oktobra
Zlatna značka udarna
Zasjala na njegovim grudima

Dugo će se sjećati Avdija
Tog jesenjeg podneva
Dugo će se sjećati
Riječi jednog od drugova:

"Ti si naš ponos, Avdija,
Ti si naš ponos k'o zastava"
Našla se i slika njegova
Usred fabričkih novina

Njegov je dan udaran
A njegov san je
Hiljadu tona za jedan dan

Dođoše nova vremena
Izgubi se negdje Avdija
Zaboravili smo svi na njega
Imamo dovoljno bagera

Samo ponekad
Pred prvi maj
Zovne ga direktor osnovne
Da uveliča proslave
Priča anegdote i podvige

Tog dana Avdija
Pokupi plakete i ordenje
U okičenom razredu
Počasno mjesto zauzme

Prije nego pred klince izađe
Koju ljutu popije
Kao pjesnik što ne vjeruje
U vlastite stihove

Njegov je dan...

by ZABRANJENO PUSENJE