Gospodin SAMIR ARNAUTOVIĆ, potpredsjednik Opštinskog udruženja demobilisanih boraca ARBiH Banja Luka:
MNOGI, DA SU ZNALI DA ĆE OVAKO BITI, MOŽDA BI ODUSTALI, ALI JA LIČNO OPET BIH STAO U PRVI SAF JER BOLJE I LJEPŠE ZEMLJE - NEMAM!
Mnogo puta sam javno rekao da su najbolji sinovi Bosne oni koji su je s puškom u ruci branili. Analogno s tim, najbolji sinovi moje i naše Banja Luke su oni koji su bili pripadnici ARBiH. Jedan od njih je, svakako, moj sagovornik. Iz njega sam izvlačio odgovore koliko sam mogao, a on je bio kratak, ali jasan. No, nemojmo mu hatoriti na škrtim odgovorima jer trebamo znati da se on najbolje snalazi na terenu, odnosno praktično. Kako od 1992-1995., tako i danas. On i njemu slični su, jednostavno, trebali biti uzor mnogima od nas u vrijeme agresije, a trebaju biti uzor i danas, jer su se vratili u svoj i naš grad čuvajući tinjajuću iskru našeg višestoljetnog bitisanja na obje obale Vrbasa, da se ne ugasi. Svi mi možemo tražiti hiljadu razloga što nismo pošli Samirovim stopama od 1992. pa nadalje, ili što nismo poslali svoje sinove za njim i njemu sličnima, ali stanimo barem ponekad pred ogledalo i zastidimo se zbog toga da ako smo ipak mogli u taj Travnik, a nismo otišli, odnosno otišli smo kojekuda drugdje - na sigurno. Utoliko je Samirovo i njegovih suboraca - Banjalučana djelo vrijednije i utoliko više ih moramo poštovati i diviti im se. I još nešto: možemo mi i moramo svi do jednoga glasati na predstojećim izborima, ali pravu stvar ćemo učiniti tek onda ako se masovnije vratimo u svoj grad kada ćemo ponovo postati politički faktor u njemu. Odnosno, ako i u miru podjemo Samirovim stopama. U protivnom, biološki ćemo odumrijeti.
Poštovani Samire! Jedan si od onih Banjalučana koji je koliko-toliko "sačuvao" obraz svojim sugrađanima za vrijeme agresije na našu jedinu domovinu, jer si bio pripadnik ARBiH. U kojem korpusu i u kojoj brigadi si branio napadnutu BiH?
ARNAUTOVIĆ: Bio sam pripadnik 7. Korpusa Armije BiH, odnosno borac 17. Krajiške slavne viteške brigade.
Kada si se vratio u Banja Luku po demobilisanju?
ARNAUTOVIĆ: U Banjaluku sam se vratio 2002. god. Od 1996. do 2000.godine sam tražio povrat imovine.
Jesi li imao problema u Gradu zbog činjenice da si bio borac ARBiH?
ARNAUTOVIĆ: Generalno nisam jer niko od predstavnika vlasti ili određenih intitucija nije znao da sam bio u Armiji.
Nedavno je u Banja Luci registrovano Opštinsko udruženje demobilisanih boraca ARBiH. Šta je tebe i tvoje demobilisane suborce motiviralo na taj čin?
ARNAUTOVIĆ: Najviše nas je motivisao nedostatak sluha za pomoć demobilisanim borcima od strane već postojećih udruženja sa ovim ili sličnim prefiksom.
Da li je bilo opstrukcije od strane lokalnih vlasti u procesu vaše registracije?
ARNAUTOVIĆ: Jeste. Zahtjev za registraciju smo podnijeli Osnovnom sudu u Banjaluci, a oni su zahtjev proslijedili u Sarajevo uz obrazloženje da se to kosi sa načelima Republike Srpske.
Ima li opstrukcije nakon registracije i u čemu se ona ogleda?
ARNAUTOVIĆ: IMA. Samo jedan primjer: otvaranje žiro računa Udruženja moramo čekati šest mjeseci.
Da li je vaše Opštinsko udruženje organizaciono vezano za Savez sa sjedištem u Sarajevu?
ARNAUTOVIĆ: Jeste, jer je Savez na nivou države.
Normalno, za iole ozbiljniji rad treba vam i financijska podrška. Jeste li je do sada dobili i od jedne organizacije ili institucije, kako na nivou države, tako i entiteta, opštine...?
ARNAUTOVIĆ: Nismo, iako su obećali iz Vlade Federacije.
Jeste li povezani s nekim našim organizacijama, udruženjima ili pojedincima u izbjeglištvu/prognaništvu, a u svrhu dobijanja neophodne financijske pomoći?
ARNAUTOVIĆ: Jesmo i ovom prilikom ih pozdravljam i zahvaljujem im se. Registraciju našeg udruženja je pomogla Asocijacija mladih "Banja Luka u srcu". Za registraciju Udruženja su u rekordnom roku skupili i poslali 400 eura. Najveću akciju pravi "Nova banjalučka snaga", sa združenim udruženjima.
Na koji način/račun se mogu trenutno vršiti financijske doznake Udruženju?
ARNAUTOVIĆ: Za sada, po dogovoru, dok se ne otvori žiro račun od Udruženja, svi su se složili da privremeni bude moj, s tim što uz dva svijedoka podižemo taj novac. On je otvoren kod Raiffeisen bank dd Bosna i Hercegovina, swift code rzbaba2s, adresa je Zmaja od Bosne bb Sarajevo, iban code. ba391612450010266514. na ime Samir Arnautović, Stevana Bulajića 44b Banja Luka (moja kućna adresa).
Koliko demobilisanih boraca ARBiH, osim Tebe, danas živi u Banja Luci?
ARNAUTOVIĆ: Za sada po spisku 85.
Od čega se živi? Dakle, jeste li zaposleni, ostvarujete li prava na zdravstvenu i socijalnu zaštitu i sl.?
ARNAUTOVIĆ: Zdravstvenu zaštitu imaju svi građani koji su na Birou (Zavod za zapošljavanje, op. B.G.).Donedavno smo primali vojnu naknadu od 150 KM.Toga više nema. Za stalan posao je nemoguće, a većina radi najteže fizičke poslove da prehrane porodice. Sve je to privremeno.
Borac ARBiH radi kao perač auta u Banja Luci
Dolaze nam izbori. Šta bi bila Tvoja poruka našim građanima, kako u Domovini, tako i izvan nje, posebno nama - Banjalučanima?
ARNAUTOVIĆ: Moja poruka je da svi moramo izaći na izbore. Mi smo složan, merhametli narod i moramo izabrati ljude koji će nas predstavljati.
Da li si se Ti borio za ovakvu Bosnu i Hercegovinu kakvu danas imamo?
ARNAUTOVIĆ: Mnogi da su znali da će ovako biti bi možda odustali, ali ja lično bih opet stao u prvi saf jer ja bolje i ljepše zemlje nemam.
Kako komentiraš nedavne proteste svojih kolega u Sarajevu i jesi li učestvovao u njima?
ARNAUTOVIĆ: Moje mišljenje je da Vlasti u Federaciji nisu smjeli dopustiti da demobilisani borci budu tako poniženi, da mole pa onda silom traže svoje. Dosta toga je namješteno. Ja licno nisam učestvovao, ali bili su ljudi ispred našeg Udruženja.
Imaš li Ti, eventualno, još nešto za reci, a da Te nisam pitao? Inače, hvala za ovaj razgovor.
ARNAUTOVIĆ: Dosta toga je rečeno. U svakom slučaju hvala vama na razgovoru. Želim vam sav uspjeh u radu u ime svih nas.
RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (210)
