Rođen: 18.01.1979.godine u Srebrenici
Stručna sprema: Fakultet Pravosudne uprave i Savjetne psihologije (oblast porodičnog nasilja), završio u Americi 2003.godine. Kratka biografija: Nakon što je preživio genocid u Srebrenici, kada je kao šesnaestogodišnji dječak "maršom smrti" prešao na slobodnu teritoriju u Tuzlu, u statusu "izbjeglice" otišao je u Ameriku gdje se spojio sa ostatkom svoje porodice. U Aprilu 2005.godine vratio se u Srebrenicu gdje stalno živi sa suprugom Merdisom. Radno iskustvo i sposobnosti: Prije dolaska na funkciju zamjenika načelnika opštine tri godine je radio u opštinskoj administraciji na pozicijama menadžera centra za pružanje usluga građanima (Šalter Sale) i Savjetnika načelnika za odnose sa Međunarodnom zajednicom. Takođe ima 5 godina radnog iskustva stečenog tokom boravka u Americi uglavnom iz oblasti Pravosudne Uprave. Tečno govori, piše i čita Engleski jezik. Certifikati: OSCE: Odnosi s javnošću u lokalnoj upravi OSCE: Public Outreach Initiative Training
Želja mi je bila razgovarati sa prvim čovjekom opštine u kome je počinjen najveći genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog, te prvim čovjekom Organizacionog odbora predstojeće 15-te godišnjice obilježavanja genocida nad srebreničkim Bošnjacima-civilima. Zvao sam gospodina Osmana Suljića na njegov mobilni telefon, predstavio se i rekao da želim uraditi intervju s njim, naravno, persirajući ga. Odgovorio je ovako: "Mladiću (stariji sam od njega, inače, "samo" 10 godina), našao si me sada u nekim planinskim vrletima, pri vožnji. Nazovi za 30-ak minuta. Nazvao sam i sve smo bili dogovorili. Poslao sam mu pitanja, dao razuman rok i nakon što je bio probijen, učtivo sam ga telefonom ponovo zamolio da odvoji malo vremena i za naše čitatelje, obećao je, ali..I opet sam nakon nekoliko dana zvao i dobio još jedno čvrsto obećanje da će narednih dana poslati odgovore. No, dan nakon toga, javlja mi se zamjenik načelnika i predsjednika Organizacionog odbora predstojeće manifestacije, mlađahni gospodin Ćamil Duraković, obavijestvši me da ga je ovlastio načelnik da odgovori na moja pitanja. I, desio se neplanirano, ali sudjeno, razgovor sa drugim čovjekom Srebrenice, umjesto sa prvim. Naravno, ovim nipošto ne želim umanjiti dignitet gospodina Ćamila Durakovića koji je bio itekako ekspeditivan sa slanjem odgovora, a vjerujem da je njihov sadržaj potpuno usaglašen sa stavovima mog nesuđenog sagovornika - gospodina Osmana Suljića.
Kako teku pripreme za obilježavanje 15-te godišnjice počinjenog genocida u Srebrenici?
DURAKOVIĆ: Obzirom da je organizacija uhodan proces, tako i ove godine do sada je obavljen niz aktivnosti a sve u svrhu što dostojanstvenije i bolje organizacije komemoracije 11. jula. Do sada ima 721 identifikovana žrtva genocida, a očekujemo da će do dana ukopa ta cifra iznositi oko 800. Do sada je održano ukupno 5 sjednica Organizacionog odbora. Uglavnom sve teče po planu, sa akcentom na 15-tu godišnjicu kada očekujemo cca 50 000 posjetilaca.
Da li utvrđen program manifestacije?
DURAKOVIĆ: Program manifestacije nije još utvrđen. Očekujemo da ćemo imati utvrđen program u četvrtak 17. juna (razgovor vođen prije 17. juna, op. B.G.) kada će se održati sjednica Organizacionog odbora.
Da li su prilikom utvrđivanja programa konsultirani Udruženje majki Srebrenice te Udruženje majki Srebrenice i Podrinja, naprimjer?
DURAKOVIĆ: Sva udruženja, odnosno njihove predsjednice, su i članice Organizacionog odbora i uzimaju puno učešće u izradi programa.
Mediji prenose da su se Hakija Meholjić i Hajra Ćatić usprotivili da reis Cerić predvodi klanjanje dženaze u Potočarima, dok neki prenose da su oni samo protiv da reis drži govor (i bilo ko da drži govor) za vrijeme komemoracije, navodeći kako je šutnja u tim trenucima najrječitija. Vaš komentar?
DURAKOVIĆ: Institucija Islamske zajednice sa Reisom na čelu je jedina vjerska zajednica koja može da obavlja vjerski dio programa. S tim u vezi neozbiljno je da bilo ko pojedinačno odlučuje ko će klanjati dženazu... Kada je riječ o govoru, Reis nikada nije ni držao govor u Potočarima nego je čitao potočarsku dovu... Kada su u pitanju govori političkih zvaničnika i drugih, izričito sam protiv toga i slažem se da je ćutnja najbolja poruka. Ove godine ćemo taj dio obilježavanja uraditi drugačije: kada se završi vjerski obred, u sklopu Memorijalnog kompleksa Potočari (van sakralnog dijela), tačnije u Fabrici akumulatora, obezbijedit ćemo press pult sa kog će svi zvaničnici koji iskažu želju moći poslati poruku iz Potočara.
Također, neki se javno zalažu da se srebreničkim žrtvama svakog 11. jula odaju najviše državne počasti. Šta vi mislite o tome?
DURAKOVIĆ: To bi bila loša poruka jer kada bi se odavala počast naravno uz počasnu paljbu... poruka koju bi smo poslali bi bila loša, to bi značilo da su žrtve genocida vojnici i oficiri, a ne nevine civilne žrtve. Ne slažem se s tim.
Zapravo, da li i vi imate utisak da neki politiziraju sa srebreničkom (i našom, bošnjačkom) tragedijom, kako prije, tako i za vrijeme te poslije godišnje manifestacije u Potočarima?
DURAKOVIĆ: Svakako, nažalost Srebrenica je meta kako dnevno-političkih tako i političkih manipulacija „long-term“. Činjenica je da se Srebrenica zapostavi drugim danima, a dokaz tome jest da narod u Srebrenici živi teško i da se povratak odvija veoma sporo, skoro nikako. Infrastruktura je skoro u potpunosti uništena, a mi sami nemamo kapacitete da to revitaliziramo. Dakle, neophodna nam je pored deklarativne i konkretna ekonomska pomoć kako bi preživjele žrtve genocida unatoč svemu imale perspektivu ovdje u Srebrenici.
Koliko Bošnjaka danas živi u Srebrenici i koji je to procenat od ukupnog broja stanovništa u gradu, odnosno opštini?
DURAKOVIĆ: U Srebrenici živi cca 4000 Bošnjaka, što čini 40% od ukupnog broja stanovnika... Ovo je moja lična procjena s obzirom na to da živim ovdje već 5 godina. Naravno, jedini relevantan izvor broja stanovnika je CIP-s, međutim neki Bošnjaci se ne odjavljuju iz FBiH a žive u Srebrenici.To rade zbog ostvarivanja određenih socijalnih prava ( penziono, zdravstveno, boračko itd.) tako da postoje periodi, recimo ljetni, kada ima više ljudi koji su ovdje a u zimskom periodu je taj broj manji.
Od čega se živi u tom gradu/opštini?
DURAKOVIĆ: Većina područja opštine Srebrenica je ruralnog tipa tako da većina stanovništva dolazi iz tih dijelova. Naravno, pored onih koji imaju radna mjesta postoje i oni koji se isključivo bave poljoprivredom ( stočarstvom, voćarstvom itd.), zatim postoji jedan dio koji nema zaposlenje te žive od malih penzija po osnovu poginulih članova porodice.
Kakvi su međunacinalni odnosi u gradu/opštini?
DURAKOVIĆ: Uglavnom dobri s osvrtom na sitne incidente koji se dešavaju s vremena na vrijeme. Mi blisko sarađujemo sa svim relevantnim institucijama ove zemlje kako bi Srebrenica bila multietnička zajednica sa međusobnom tolerancijom i uvažavanjem.
Da li ste zadovoljni sa dosadašnjim ulaganjima u tu opštinu od strane Vlade RS?
DURAKOVIĆ: NE!
Slijedom presude Internacionalnog suda pravde u Hagu, bilo je zalaganja da se Srebrenica izuzme iz jurisdikcije RS, ali ta inicijativa nije prošla. Kako vi to komentirate i jeste li i vi bili za to da Srebrenica postane neka vrsta distrikta?
DURAKOVIĆ: Pa kao što znate, ja sam bio predsjednik Inicijativnog odbora za poseban status Srebrenice, i dalje stojim na gledištu da Srebrenica zbog počinjenog genocida zaslužuje svoju neovisnost od institucija koje su u presudi MSP-a identifikovane kao odgovorne za genocid.
Da li u institucijama opštine Srebrenica rade i oni za koje se osnovano sumnja da su počinili ratne zločine?
DURAKOVIĆ: Postoji samo jedna osoba, medjutim Tužilastvo BiH radi svoj posao, te se nadamo da će doći vrijeme da se i te osobe uklone i procesuiraju.
Poznato je da u povodu oba Bajrama opštinske službe ne rade. Načelnik Suljić je kritiziran od strane nekih građana - srpske nacionalnosti, te iz Banja Luke. Svi se oni pozivaju na činjenicu da tako nešto nije u skladu sa zakonskim propisima RS. Hoćete li objasniti zašto se donose takve odluke usprkos zakonima entiteta u kojem se Srebrenica, ipak (i nažalost) nalazi?
DURAKOVIĆ: Načelnik donosi odluku da je Bajram praznik Bošnjaka i da oni koji hoće taj dan mogu da ne rade. Dakle Srbi na taj dan rade. Naravno da to Banja Luci smeta ali mi ćemo istrajavati u našoj vjeri, kulturi i tradiciji uprkos zakonima.
Šta očekujete od predstojecih izbora - na državnom, entiteskom te opštinskom nivou?
DURAKOVIĆ: Očekujem da veći broj građana uzme učešće u ovim izborima, pogotovo oni iz dijaspore, jer većina njih je iz entiteta RS, kako bi smo dobili što veći broj zastupnika u Narodnoj skupštini RS-a kako bi i mi postali relevantan politički faktor u odlučivanju. Kada bi Bošnjaci u dijaspori glasali za svoje kandidate u RS-u onda bi mogli mnogo toga promijeniti legalno i legitimno... pa čak i ono što nas najviše boli...
Hvala vam velika za ovaj razgovor.
DURAKOVIĆ: Hvala i vama i pozdrav svim građanima BiH u US.
RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (213)
