KOZIJA ĆUPRIJA

Na samo tri kilometra od grada nalazi se jedan od najslikovitijih mostova na Miljacki pod imenom Kozija ćuprija. Most je nekad bio vrlo značajan jer je preko Sarajeva, Prače i Goražda povezivao Bosnu sa ostatkom Osmanskog Carstva. Zahvaljujući nedostatku historijskih činjenica postoje samo nagađanja kada je i kako sagrađen ovaj most, tako da niko ne može reći nešto konkretno o ovom mostu. Postoji niz legendi koje pripovjedaju o njegovom nastanku ali je svakako najinteresantnija ona da je most izgradio neki siromašni pastir Meho, čija je koza kopkajući zemlju na mjestu budućeg mosta pronašla ćup sa zlatom, koji je siromašnom pastiru omogućio odlazak u Carigrad. Tamo se školovao i postao paša pa je zato po povratku u Bosnu dao izgraditi most pod imenom Kozija ćuprija.

Mjesto za gradnju mosta je pažljivo odabrano. Posjetitelj prvo uoči veliki, približno polukružni svod nad koritom rijeke i dva džinovska oka na njegovim čeonim zidovima, u bijelom sarajevskom krečnjaku. Prosječna širina mosta je oko 4,75 m, iako ima znatnih odstupanja, naročito na dijelu bližem lijevoj obali. Staza na mostu je bila kaldrmisana, pa je kaldrma obnovljena pri posljednjim radovima na mostu. Širina mosta i staze, za čitav aršin veća od mostarskog mosta, govori o intenzitetu prometa na pojedinim komunikacijama kao faktoru pri dimenzioniranju širine mostova, a to će se odraziti kao znatna širina i kod nekih manjih mostova, odnosno kao manja širina nekih koji inače po dužini spadaju u najveće.

INAT KUĆA

U Bosni postoji tipičan epitet za ljude koji su prilično tvrdoglavi i koji ne staju u nakanama dok ne istjeraju ono što su naumili. Takvi ljudi su tersovi i taj je pojam prilično težak za objasniti nekome ko nije Bosanac, ali kad bilo kojem posjetitelju ispričate priču o Inat kući, vjerujte, odmah će shvatiti pojam ters u svim njegovim značenjima. Jedan takav ters insan (čovjek) bio je neki Benderlija koji je stanovao u skromnoj kući na obali Miljacke. I upravo na tom mjestu trebalo je graditi monumentalnu Vijećnicu. Ters Benderlija je rekao "ne" kada je trebalo rušiti njegovu kuću. Niko ga nije mogao ubjediti, pa čak ni poveća svota namjenjena za odštetu. Njegova nepopustljivost odvela ga je i u zatvor, a kako kaže legenda, nakon teških batinjanja pristao je na selidbu ali pod uvjetom da mu se cijela kuća prenese na drugu stranu Miljacke. Rekao je da iz inata ne želi pristati ni na što drugo. I eto, otuda ime Inat kuća. Ipak ters je istjerao svoje. Kuća i dan danas stoji sa druge strane Miljacke odmah do Šeher Ćehajine ćuprije. Na njoj stoji samo natpis Inat kuća a danas je pretvorena u ekskluzivan restoran.

RIMSKI MOST

Ako Kozju ćupriju u simboličkim relacijama smatramo istočnom, onda je Rimski most dakako zapadna kapija Sarajeva. Most pripada graditeljskom nasljeđu osmanskog perioda, a građen je između 1530. i 1550. godine. Za njega je karakteristično da nije trpio oštećenja i da je do dana današnjeg sačuvao svoj izvorni izgled. Budući da je u toku gradnje korišteno kamenje koje je ornamentisano u rimskom periodu most se danas u narodu naziva "Rimski most".

DESPIĆA KUĆA

Kuća je smještena na uglu Ulica Despićeve i Obale Kulina bana a predstavlja jedan od rijetkih očuvanih stambenih objekata bogatijih pravoslavnih trgovačkih porodica koji datira iz osmanskog perioda. Nalazi se u okviru kulturno-historijskog jezgra Baščaršije, na prostoru koji je nekada bio poznat pod nazivom Latinluk. Za ovu se stambenu zgradu također vežu i počeci organizovanog pozorišnog života u Sarajevu kakav do tada nije bio poznat. Kuća je građena u tri različita perioda i izvanredan je primjer razvoja arhitekture na ovim prostorima uopće. Naime, objekat je očigledno nastao kao rezultat spajanja dva postojeća objekta, nadogradnjom, te adaptacijom. Porodica Despić je svoju kuću poklonila Muzeju Sarajeva, s namjenom da bude muzejski objekat, koji je dugo vremena bio zatvoren, a kao depadans Muzeja Grada Sarajeva otvoren je u novembru 2001. godine. Sav namještaj i predmeti koji čine njenu muzeološku postavku su sačuvani, tako da se u najskorije vrijeme može realno očekivati da ovaj depandans Muzeja Sarajeva bude ne samo otvoren, već i muzeološki prezentiran u punom sjaju.

Most se prvi put pominje 1541. godine i to kao drvena tvorevina nastala zahvaljujući saraču Huseinu. Poslije poplave Miljacke 1565. godine, upravitelj Rustem-pašinog vakufa, Ajni Ali-beg umjesto drvenog sagradio je kameni most, koji je zbog blizine kvarta Latinluka dobio ime Latinska ćuprija. Godine 1791. most je opet zbog poplave gotovo uništen a obnovio ga je hadži Abdulah Beri-beg. Preko ulice, nasuprot mostu, 28. juna 1914. godine Gavrilo Princip kada je upucao austrougarskog prijestolonasljednika Ferdinanda i njegovu trudnu ženu Sofiju, Sarajevo i ovaj most su dugo u svijetu bilo poznati jedino ili uglavnom po ovom atentatu.

SVRZINA KUĆA